RONDO HISTRIAE

PRVI "PANfest"
Koncert, održan u Ravnoj Gori 11. prosinca 2004. zaista je ostavio traga. Iz analiza tog događaja proizašla je želja organizatora da zboru uprilići druženje u nezaboravnoj prirodi Ravne Gore već narednog ljeta. Kontakti između Vidmar Nenada (MPZ Gora) i Burić Vinka (MPZ Rondo Histriae) rezultirali su prihvaćanjem prijedloga potonjeg da to ne bude samo druženje dva zbora, nego da se tu uključi i publika, te da se organizira festival u prirodi ravnogorskih šuma. Ubrzo je organiziran sastanak vodstva zbora Gora kojemu su nazočili direktorica Turističkog ureda Ravne Gore gospođa Blažica Sveticki i predstavnici zbora Rondo Histriae. Ideja je, uz stanovitu i razumljivu bojazan, odmah prihvaćena, te se pokušalo pronaći odgovarajući naziv manifestacije. Prvobitni prijedlog da to bude Festival zvuka "Šumska bajka", zamijenjen je prijedlogom dirigenta zbora Gora (g. Nikola Poljančić Bajt) da festival zvuka nosi naziv "PANfest". A zašto PANfest? Podloga je i obrazloženje bio Bog šuma i pastira Pan.O Panu znamo slijedeće: Legenda kaže da je Hermes dok je u Arkadiji čuvao stado nekog smrtnika, ugledao lijepu nimfu, Driopovu kćer, i zaželio njezinu ljubav. Plod te ljubavi bilo je čudesno dijete, dvorogo, s kozjim nogama, bučno i nasmijano. Majka se uplašila bradatog mališana, ali mu se Hermes silno obradovao. On je svog sina umotao u krzno planinskog zeca i odnio ga na Olimp te ponosno pokazao bogovima. Svi su se obradovali dječaku, posebno Dionis. Bogovi su Hermesovom sinu dali ime Pan (sav, sve), jer je svima razgalio srca.Pan je jedino božanstvo za koje se vjerovalo da je smrtno. Volio je ples i sviranje na siringi (fruli).
Inače, o njemu je kolala priča vezana za nadmetanje u sviranju s bogom Apolonom na gori Tmolu. Razumije se da je Pan u tom nadmetanju izgubio jer svojom sviralom nije mogao pobjediti Apolona i njegovu zlatnu liru. No zato su kosmatom, dvorogom Panu pripadajli sniježni planinski vrhovi i kamenite staze. Jurio je kroz guste šikare ili tumarao po vrleti. Pratile su ga planinske nimfe s kojima je pokraj planinskih izvora često pjevao i plesao. Umoran od lova, pjesme i plesa, Pan je svakog dana u podne spavao.Ljudima je bio posebno sklon, a najviše je volio pastire kojima je pomagao čuvati stada. No na jedno su morali obraćati posebnu pažnju - da mu ne smetaju za vrijeme sna. Kada bi ga netko iznenada probudio, skočio bi na neobazrivog napasnika i tako ga preplašio da bi tada čovjeka obuzimao "panični strah".
Sve je na tom prvom festivalu bilo odlično pripremljeno. Uz dva zbora (Gora i Rondo Histriae), predstavili su se i svi predstavnici na polju glazbenog djelovanja Ravne Gore (dječji pjevački zbor, crkveni zbor, dvije sekcije tamburaša, limena glazba), te ženska klapa Teranke iz Pule. Malu negativnu sjenku na cijeli događaj, bacilo je nerazumijevanje načelnika Općine Ravna Gora koji je mislio da je festival privatiziran (iako se nudilo da Općina bude organizator i pokrovitelj festivala) s obzirom da se isti ne održava na općinskim lokacijama, nego na lokaciji Pod debelom kosom, u ugostiteljskom objektu "Bijela ruža". Na sreću, Turistička zajednica Ravne Gore nije bila tog mišljenja, te se ona pojavila kao organizator tog prvog festivala.
Dakle, prvi festival zvuka PANfest održan je 25. lipnja 2005. na piknik prostoru "Bijela ruža" na lokaciji Pod debelom kosom i na nadmorskoj visini od 870 m.n.m.
Rondo Histriae je na festivalu izveo skladbe:
- Lemmermann: BONGO BONGO
- Prašelj / Nazor: PRED VRATIH POREČA
- Međimurska, obr. F. Dugan: LJUBAV SE NE TRŽI
- Dalmatinska, obr. V. Lesić: MISEČINA
- Brajša Rašan: ISTARSKI PLES
- Arlen/Harburg: OVER THE RAINBOW
- Nyberg: SIYAHAMBA
- Baša-Prašelj / Gervais: PIPA
- Brajša Rašan/Cukon: KRASNA ZEMLJO
Uz dirigentsko vodstvo Vinke Burić, zbor je nastupio u sastavu:
- soprani: Jenny Bajlo, Maja Bančić, Tina Pajdaš, Morena Peruško
- alti: Melani Andrić, Jadranka Celić, Manuela Mihatović-Frančula, Višnja Pilepić
- tenori: Smiljana Hašimbegović, Ljiljana Kranjac, Goran Pitinac, Neven Radaković
- basovi: Moreno Bodetić, Ivo Bosna, Vinko Burić, Stanislav Čerljenko, Mersad Hašimbegović, Sergej Mudrovčić